OUT OF TIME.

Where's the love song to set us free
too many people down, everything turning the wrong way round

and I don't know what love will be
but if we stop dreaming now, lord knows we'll never clear the clouds

and you've been so busy lately
that you haven't found the time
to open up your mind

and watch the world spinning gently out of time

Feel the sunshine on your face
It's in a computer now
gone to the future, way out in space

and you've been so busy lately
that you haven't found the time
to open up your mind
and watch the world spinning gently out of time


and you've been so busy lately
that you haven't found the time
to open up your mind
and watch the world spinning gently out of time
Tell me I'm not dreaming
but are we out of time
(we're) out of time (x4)


******************************************

Naravno, svako želi najbolje. Svako to i zaslužuje.

Na primer,... zaslužujem svoj mir. Umoran sam. Ne znam od čega, ali sam umoran. Premoren.

U muzici sam. Totalno. Ne baš kao neki ludi "preslušavač i gonič arhiva". Nipošto kao neki ljudi koje poznajem. Znam šta mi se dopada. Znam da se vezujem do imbecilnosti za odredjene numere. Recimo "Hey" - "D Piksis". U pola noći da me probudiš, kao iz topa kazaću: pesma "Hey" je za mene najbolja pesma svih vremena. Veća od bilo koje druge. Najveća.

Prvo "Hey" pa onda dvesta mesta prazno pa,... recimo,... neka druga pesma. :-)

Od nedavno, postoji pesma koja ozbiljno preti da ugrozi poziciju te numere. Još uvek pesmu "Out of time" nisam preslušao milion puta (tek negde oko deset hiljada puta). Nešto se razmišljam, možda je i to dovoljno. Ne bih ni obratio pažnju da pre izvesnog vremena, šetajući se po Londonu drugi put u šest meseci, baš ta pesma nekako nije došla na red. Kakav "link" pravo u srce. Pravo u suštinu utiska koji imam o sebi. Pravo u suštinu sve moje sigurnosti&samopouzdanja. Pravo u izvorište.

Uskoro ću udobno leškariti, pijuckati bevandu po ceo dan, videti čitav nebeski svod severne hemisfere i dati joj šansu. Da me osvoji. Da me zavede.

Silikonski zaptivci u ušima, jako malo struje, "screensaver" koji se ubrzo ugasi, totalni mrak, niti jedan šum sa strane, makar to bila i najčistija priroda. Daću joj šansu jer bar toliko zaslužuje. Uostalom, ko sam ja naspram takvog genija koji je to napravio. Satkao u tako fenomenalnu i potpuno logičnu gomilu milozvuka. Volim kada je logično.

Volim i kada kažem: neka prestane svaki "ego na ego i eho na eho".

Prepustimo se malo našim telima.

I muzika, "of course",...