AZTEC CAMERA.

SOMEWHERE IN MY HEART


Summer in the city where the air is still
A baby being born to the overkill
Who cares what people say
We walk down love's motorway

Ambition and love wearing boxing gloves
And singing hearts and flowers

Somewhere in my heart
There is a star that shines for you
Silver splits the blue
Love will see it through
And somewhere in my heart
There is the will to set you free
All you've got to be is true

A star above the city in the northern chill
A baby being born to the overkill
No say no place to go
A TV and a radio

Amibition and love wearing boxing gloves
And singing hearts and flowers


But who could heal
What's never been as one
And our hearts have been torn
Since the day we were born
Just like anyone

From Westwood to Hollywood
The one thing that's understood
Is that you can't buy time
But you can sell your soul
And the closest thing to heaven is to rock and roll


***********************


Još samo malo strpljenja.

Već vidim: 3:30AM, vučem svoje kofere. Laganim i elegantnim korakom, kao da sam mnogo važan, spremam ključeve od stana u džep. U mesto za koje svi tvrde da ga poznaju najbolje na svetu. Pun jako pozitivnog naelektrisanja čupam svoj automobil sa lako osvojenog parking mesta. Ja živim tamo gde se parking pronalazi jako lako, a živim u Beogradu. Imam sreće.

Dobili smo kuću.

Na samoj obali, kilometar od katedrale, kada bismo posmatrali zaliv (bilo koji zaliv), tačno preko puta te naseobine. Mirno i spokojno, polazim. Benzinska pumpa. "Soft drinks". Voda. Cigarete. Cigareta.

Dobio sam apartman.

Na samoj obali, kilometar od katedrale, u kući koju smo dobili. Kuća patinirana jodom. Jodom koji čisti sve, briše sve, leči.

Dobio sam terasicu.

Na samoj obali, kilometar od katedrale, u kući koju smo dobili, u apartmanu koji sam dobio. Terasica je patinirana jodom. Jod je čini bakteriološki ispravnom. Terasica je opremljena veoma skromnim mobilijarom. Nekoliko žardinjeri sa za mene nepoznatim rastinjem. Lepo izgleda. Malo, malo pa neki cvet. Kada staneš tik do gelendera, okreneš ledja zalivu, znači, gledaš pravo ka svom apartmanu, a u vidokrugu je "narezana" sledeća kompozicija: fotelja od trske, stočić od trske i još jedna fotelja od trske. Mislim se, jedna je moja. Jedna je moje mesto. Druga je rezervisana za nekog drugog.

Dobio sam nekog drugog?

Na samoj obali, kilometar od katedrale, u kući koju smo dobili, u apartmanu koji sam dobio?