Kako neko može biti tako nesiguran u sebe u stvarnom životu koji je suštinski lak: kupovina hleba, čitanje novina, plaćanje računa, poručivanje koktela, neostrašćeni razgovori,...?
Potom,...
,...površnost, razbibriga, plivanje, masaža, prepričavanje pustolovina, poseta muzeju,...?
Zatim,...
,...čekanje u redu za ukrcavanje, seksualne slobode, vožnja bicikla,...?
Ili,...
,... "klabingovanje", montaža nove daske za peglanje, poseta tetki u zatvoru,...?
Zbilja,...
,... insistiranje na još jednoj partiji šaha, čitanje hronika tudjih života, sakupljanje iskustva na svakom koraku, a posebno dok si na sahrani ili u porodilištu (nije neophodno prisustvo na porodjaju - živela epiduralna anestezija, jer da to ne postoji, sigurno bih bio prisutan i dozvolio ženi da mi glocka podlakticu ako bi joj to na bilo koji način olakšalo muke),...?
Kada si siguran u ove i u ovim stvarima, a i dalje smatraš sebe nesigurnim pajacem "što ovim morem brodi", ti si onda lud, a ne nesiguran.
Jer, kako smo nabrojali: kupovina, čitanje, plaćanje, poručivanje, neostrašćenost, površnost, razbibriga, plivanje, masiranja, prepričavanja, posećivanja, čekanje, seks, vožnja, "klabingovanje", montiranje, tetka - zatvor, insistiranje, tudji životi, sakupljanje, sahrana - porodilište,... to je sasvim dovoljan broj životnih funkcija da bi bio savršeno siguran u sebe.
Na kraju,... da poentiram,... možda sam lud(o hrabar)?